Tišina

Provukla se kroz gužvu naizgled lako (kao da se priseća polke?) gaseći cipelicama neke zamišljene pikavce na podnom mozaiku, ali ja sam znao kako joj teško pada tih par koraka ka meni...

24.02.2014.

Malo o životinjama

„Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajuće grobnice“, Leonardo de Vinci Odrastala sam u uistinu sjajnoj porodici koja me je poprilično naučila što znači biti slobodan, imati mogućnost i odgovornost izbora. Kako voljeti život i sva živa bića na planeti… Kao djete sam bila relativno dobar đak, zbog toga roditelji nisu imali kontra argumente kada bih pitala da posjedujem određene kućne ljubimce. Tako da smo na kraju unutar našeg toplog jednosobnog stana, kreirali jednu veliku zajednicu koju su sačinjavali: mama, tata, brat, kornjača, ribica, papagaj, pas Lokica i moja malenkost. Prvom polovinom devedesetih kad u okruženom Sarajevu nije bilo struje, vode, hrane, meni je najbitnije bilo da je moj pas Lokica sa nama. I bila je pravi saputnik, skupa smo išli po vodu, njeno toplo tijelo me je grijalo zimi… Naprosto jedno beskrajno toplo biće, koje nikada nije preispitivalo svoju bezuslovnu ljubav koju osjeća za ljude. Ovih dana, mjeseci, Sarajevom su se organizirali mnogobrojni protesti povodom novog zakona o eutanaziranju pasa lutalica, kako bi se riješio problem građana. I zakon o ubijanju je usvojen, unatoč protestima. Nedavno su četiri samozvana lovca ubili u BIH zaštićenu, rijetku vrstu risa. Ris je zaštićen Zakonom o lovstvu BiH, kao i istim zakonom u svim državama naše regije te i u Europi. Europska populacija risa je kritičnu tačku dosegla krajem 50-tih godina prošlog vijeka, kada ih je ostalo svega 700. Naravno da se kod nas, istog trena, na to nadobudno gledalo, kao i na sve drugo, pa jelte kako će biti psi bitniji od nas ili neki tamo nebitni ris. Pa, u divljoj prirodi bi sasvim sigurno imali veća prava nego u svijetu u kom pravila kreiraju sebična ljudska bića, koja uzimaju sebi za pravo da slijepo i istovremeno izuzetno površno, vjeruju da su iz nekog razloga bitniji od ostalih živih stvorova na ovoj planeti. Čovjek je jedino stvorenje koje je u stanju bezdušno uspavati stotine bespomoćnih životinja samo stoga što su iste razmaženi vlasnici bezdušno izbacili na ulice kad su im isti dosadili. U stanju su bez razmišljanja ubiti prelijepog risa, samo da bi dokazali da znaju da koriste vatreno oružje. Ili kako bi se mogli fotografisati sa beživotnim tijelom risa da bi mnoštvu sljedbenika prezentirali svoj bezgranični kukavičluk. Ne znam, nazovite me kako želite, ali meni je užasno jezivo kada se bešćutno i bez ikakvog relevantnog razloga, osim iz lijenosti ili zabave ubijaju bilo koja bespomoćna i nedužna bića. Izbjegavali smo divlji zapad, a kreirali divlji istok. “Ako uzmete psa s ulice i nahranite ga, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka”, Mark Twain.