Otvori blog     

Tišina

Provukla se kroz gužvu naizgled lako (kao da se priseća polke?) gaseći cipelicama neke zamišljene pikavce na podnom mozaiku, ali ja sam znao kako joj teško pada tih par koraka ka meni...

18.05.2012.

Traze se ideje - Innovation Lab u Sarajevu od 28. do 30. juna!


http://oneworldsee.org/sh/content/poziv-na-innovation-lab-u-Sarajevu

Innovation Lab, skup koji ima za cilj ojačati veze koje nove medijske tehnologije i neke od novih digitalnih alatki stvaraju između novinara/ki, predstavnika/ca civilnog društva i aktivista/aktivistkinja koji/e se bore za ljudska pravai omogućiti zajednički rad na postizanju pozitivnih promjena u društvu, održat će se u Sarajevu od 28. do 30. juna 2012. godine.

Šta i zašto?

Digitalne alatke i novi mediji transformišu načine na koje mediji i organizacije civilnog društva komuniciraju i rade, igrajući važnu ulogu u slobodnom toku informacija.

Uz pretpostavku da nove medijske tehnologije i neke od novih digitalnih alatki mogu ojačati vezu između novinara/ki, predstavnika/ca civilnog društva i aktivista/aktivistkinja koji/e se bore za ljudska prava, u Sarajevu će se od 28. do 30. juna održati Innovation Lab, skup koji ima za cilj ojačati te veze i omogućiti zajednički rad na postizanju pozitivnih promjena u društvu.

Innovation Lab će na jednom mjestu okupiti blizu 100 eksperata za nove medije, novinare/ke, blogere/ke, predstavnike/ce civilnog društva, IT profesionalce, umjetnike/ce i predstavnike/ce akademske zajednice iz cijele Bosne i Hercegovine (BiH).

Među glavnim ciljevima programa je i podizanje svijesti o potencijalu tehnološlih alatki u jačanju medija i njihove mogućnosti da pruže pouzdane informacije građanima, koji, bolje informisani, mogu pozvati vlasti na odgovornost za svoje postupke ili reagovati na razna dešavanja u BiH.

Kako?

Krajem maja biće objavljen poziv za sve zainteresirane strane da prijave svoje ideje i takmiče se za izbor 10 najboljih projekata na kojima će se praktično raditi tokom Innovation Lab-a. Žiri sastavljen od domaćih i stranih predstavnika medija, civilnog društva i IT zajednice će izabrati 10 najboljih ideja, a potom će tokom samog događaja izabrati tri najbolja projekta koja će osvojiti i vrijedne novčane i druge nagrade. Takođe, svima zainteresiranim za predložene ideje biće omogućeno glasanje za projektne ideje putem Facebook-a.

Pored prezentacija najnovijih digitalnih alatki i tehnologija, Innovation Lab će omogućiti i praktičan rad za učesnike koji će imati priliku da razvijaju svoje ideje uz stručnu pomoć. Ovo je prilika da se profesionalci i aktivsti/kinje iz različitih oblasti udruže i zajedno rade na izgradnji inovativnih online platformi koje će se baviti raznim društvenim/medijskim pitanjima koja su važna za zemlju.

Tokom dvodnevnog događaja biće postavljeni svojevrsni štandovi sa IT profesionalcima iz različitih oblasti spremnih da pruže podršku, podijele znanje i praktično pokažu kako se stvari od interesa za učesnike mogu napraviti.

Očekuje se da će svoje znanje sa učesnicima podijeliti i predstavnici svjetskih kompanija i organizacija, poput Google-a, Tactical Technology Collective, TechSoup and Creative Commons.

Ko?

Organizatori događaja su ured Internews-a u BiH i Fondacija jedan svijet – platforma za jugoistočnu Evropu (OneWorldSEE).

Gdje i kada možete saznati više:

Krajem maja, Internews i OneWorldSEE će održati prezentacije programa u Mostaru – 25. maj, Sarajevu – 28. maj, Banjaluci 29. maj, Bihaću – 30. maj, i Zvorniku – 1. juni. Svi zainteresirani za učešće u prezentacijama trebaju najaviti svoj dolazak putem emaila - sejla.dizdarevic@oneworldsee.org. Svi zainteresirani iz gradova i mjesta u kojima se prezentacije neće održati se mogu prijaviti da prisustvuju prezentaciji koja se održava u njima najbližem mjestu, a putni troškovi će im biti pokriveni (isključivo uz prethodnu najavu dolaska).

Također, sve relevantne informacije biće objavljene i na projektnoj web stranici (od 25. maja).

13.05.2012.

Supotnosti se privlace?

“Ljudska srca su isto tako različita kao i lica.”

Kineska poslovica

 

Koliko puta ste još od najranijeg jdjetinjstva pa do današnjice čuli tu frazu da se suprotnosti privlače..

No, koliko to jeste istina.. i da li sama činjenica da se suportonosti privlače granantuje i da ta privlačnost traje...

Jin je uvijek bio u potrazi za Jangom.. . I najčešće nas privuku osobine koje sami ne posjedujemo, koje su nam egzotične, neistražene. .. No, da li je moguće zaista ostvariti dugotrajnu vezu koja se temelji potpunim različitostima?

Samo, o kakvim suprotnostima govorimo? Ukoliko govorimo o različitim karakterima, to često može da bude veoma stimulirajuće.. Ekstrovert je taj koji otključava tajne riznice unutar introverta.. Zaljubljenik prirode će radioholičara izvući iz kancelarije i  dopustiti mu da spozna svježinu planinskog zraka ili svu čaroliju boja sunčevog zalaska u augustu... Naravno ljubav, strpljenje i povjerenje su ključne komponente ove, ali i svih ostalih relacija, između dvije osobe. Često u zrelijim godinama, nekon priličnog broja pretrpjelih emotivnih ožiljaka , modrica i razočarenja, tragamo za osobom koja će imati slične interese kao mi sami, koja će nas shvatiti i zajedno sa nama sazrijevati u sličnim stvarima... No da li je to samo putovanje linijom slabijeg otpora ili uistinu mudrija odluka koja je formiralo životno iskustvo?

Koliko puta su vam prijateljice došle uplakane, sa izjavama da se ON nakon godina i godina braka jednostavno potpuno promjenio.. Ili je uvijek bio takav , ali smo mi svjesno žmirili na sve razlike i smatrali smo to prećutnim uzajamnim poštivanjem? Ljudska priroda je neumoljiva, određene karakterne crte i porivi se ne mogu ugasiti, promjeniti i na žalost to često ispliva baš onda kada smo najslabiji, kada nismo sigurni da se možemo nositi sa takvim činjenicma pa ih ne želimo ni vidjeti...?

No, šta ukoliko se ovdje radi o različitim životnim stremljenjima, različitim ciljevima...?

Vi ne želite brak i djecu dok ne ostvarite karijeru, a vaš partner smatra da je vaše mjesto u kući s djecom – ovakve suprotnosti često dovode do problema i nezadovoljstva u vezi.

Često se dogodi da se mijenjamo pod utjecajem partnera pogotovo ako se on dosta razlikuje od nas. Uz njega otkrivamo svoje strane za koje nismo ni znali da postoje. Učimo na intelektualnom, ali i na fizičkom planu. No, treba biti oprezan pa ne upasti u zamku pristajanja na odbacivanje vlastitog karaktera, želja i potreba zbog „mira u kući“ . U takvim okolnostima niko na kraju balade ne bude pošteđen boli, niti sretan...

Zato i jeste najteži zadatak u svakom relaciji pronaći granicu i mjeru, gdje smo svjesni da prihvatanjem tuđih suprotnosit nećemo poništiti ono što i sami imamo da ponudimo. Već, upravo suprotno... Obogatiti i proširiti ćemo vastite vidike jednako kao i što ćemo donijeti određeni izazov unutar karaktera osobe a kojom želimo da se okušamo unutar ringišpila zvanog –veza...

I da suprotnosti se privlače..a sličnosti se vole...

16.04.2012.

Kompromis ili kompromitovanje?

"Stvarni život je za većinu ljudi vječni kompromis između idealnog i mogućega”

 Bertrand Russel

 

Čini se da je jesenji period kada su medjuljudske relacije u pitanju zaista bio prilično plodan period uvenulih odnosa , raskinutih brakova, prijateljstava… Oštra zima je I one najjače dovela u pitanje a neke relacije su samo surovo sasječene u korjenu.. Sa prvim naznakama proljeća koje nam se približava ranjenici su se počeli buditi, previjati rane, skidati kraste sa istih I razmišljati o tudjim I vlastitim očekivanjima I pogreškama. Mjeriti, oduzimati, sabirati, bruto-neto…koliko smo toga dali, šta smo dobili , a šta očekivali…?

Bez obzira da li se radilo o poslovnoj suradnji, prijateljstvu ili emotivnoj relaciji da li smo se kompromitovali ili smo pristajali na kompromis, konstantno pomjerajući granice vlastite fleksibilnosti?

Kompromitiranje se može definisati kao pristajanje na nešto što ne zadovoljava ni naše minimalne zahtjeve, što uništava mogućnost sretnog, ispunjavajućeg odnosa. Kompromise možemo definisati kao pristajanje na nešto što nije po našoj volji, ali ne spada u minimalne zahtjeve pa se to može prihvatiti. Razmišljati o ovome je posebno bitno jer većina ljudi ne razlikuje kompromise i kompromitiranje, što može biti jednosmjerna ulica iz koje nekada ne znamo nazad…

Kada smo zaljubljeni nerijetko I svjesno stavljamo mrenu na oči I pristajemo na sve I svašta kako bismo sačuvali privid nenarušenog odnosa, skladnog braka ili se grčevito držimo odnosa koji već odavno nije ono što je bio na početku, iz straha od samoće, od toga šta će prijatelji, porodica, okolina reći. Veoma često iz straha od kompromitovanja ustvari se potpuno kompromitujemo pred nama samima… 

Činjenica je da mnoge veze traju godinama jer funkcioniraju u potpuno svjesnom pristajanju na slijepilo. Svjesni razlika I problema koje postoje između nas I njega u odnosu, karijeri, pogledima, kulturi itd itd. mi zatvaramo oči I ćutimo o tome,  nadajući se da će  sve “to” kad tad samo nestati. Pristajemo na ogromne kompromise sami sa sobom, vukući teret odgovornosti za funkcioniranje veze unutar tog privida.. a onda , ničija snaga nije neiscrpna, kad tad dođemo do momenta kada nam dosadi da budemo nešto što nikada u suštini nismo ni bili… privid se sruši surovo I snažno na nas.. I tada kao mač isučemo one  rečenice koje tako često čujem u zadnje vrijeme u Sarajevu a I šire- “Ja sam ta koja je davala a ništa nije dobijala za uzvrat tokom većeg dijela veze”, “Ja zaslužujem boljeg i brižnijeg”, “Ne mogu samo ja pristajati na kompromise I on mora pomjeriti granice, nije moglo dovijeka ovako” itd itd….

Mislim da ovdje svi griješimo tražeći uvijek krivce u nekom drugom. Mi smo ti koji smo jednako pristajali na sve naše “žrtve” I kompromise. Mi smo ti koji se trebamo zapitati zašto smo I čime privukli osobu koja nas ne može ispuniti. Mi nismo odgovorni za sve događaje u našim životima, ali jesmo za vlastite doživljaje tih događaja…

Nerijetko srce popuca jer nije ni primjetilo gdje tačno nema prostora za kompromis I gdje se kompromis u vezi pretvori u kompromitovanje… I to nužno s vremenom vodi do potopa… I bezizlaznosti…

Ili jasnije rečeno ako osoba, koju gledamo kao potencijalnu osobu sa kojom bi mogli provesti duži period života, posjeduje, makar jednu, krucijalnu vrlinu, ili manu, za koju unaprijed znamoš da preko nje ne možemo prieći - ta veza od samog starta tone I guši I osuđena je na propast prije ili kasnije. Tako nešto bi nas mučilo konstantno i od nas napravilo ogorčenu i nesretnu osobu…

Trebamo naučiti da sebe volimo I cijenimo I da budemo uistinu iskreni sami sa sobom… Jedino tako će nas I partner moći voliti,cijeniti I biti iskren sa nama.

 

“Kompromis je sporazum između dva partnera po kojem svaki dobiva ono što nije htio” Goethe

 

 

 

 

 

 

02.04.2012.

Baš...

Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi te čini servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.

24.03.2012.

Storm...

Sometimes fate is like a small sandstorm that keeps changing direction. You change direction, but the sandstorm chases you. You turn again, but the storm adjusts. Over and over you play this out, like some ominous dance with death just before dawn. Why ? Because this storm isn’t something that blew in from far away, something that has nothing to do with you. This storm is you. Something inside you. So all you can do is give in to it, step right inside the storm, closing your eyes and plugging up your ears so the sand doesn’t get in, and walk through it, step by step. There’s no sun there, no moon, no direction, no sense of time. Just fine white sand swirling up into the sky like pulverised bones. That’s the kind of sandstorm you need to imagine.

H. Murakami: Kafka On The Store

22.03.2012.

Taština...

Kada vidim kako svako od nas, stalno zaokupljen javnim mnjenjem, takoreci izliva svoj zivot svuda oko sebe, ne zadrzavajuci gotovo nista od njega u svome srcu, cini mi se da gledam pauka kako od sopstvene tvari gradi veliku mrezu zahvaljujuci kojoj izgleda ziv, dok bismo ga u njegovoj rupi smatrali mrtvim. Covekova tastina je paukova mreza koju on razapinje nad svim sto ga okruzuje; obe su podjednako cvrste; i najtanja nit koju dodirnemo stavlja pauka u pokret’.

Ruso

17.03.2012.

Naucimo li ikada ista...?

“Kad vas ljubav pozove, podite za njom, premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, premda vas mac, skriven medu perima njenim, može povrediti. A kad vam progovori, verujte joj, premda vam glas njen može uništiti snove, k’o što severac opustoši vrt. Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav ce vas i razapeti. Isto kao što vas podstice da rastete, isto tako ce vas i okresati. Kao što se upinje do visina vaših i miluje vam grancice najtananije što trepere na suncu, tako ce se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšenicnog, sakupice vas u narucje svoje. Omlatice vas, da bi vas ogolila. Prosejace vas, da bi vas otrebila od kukolja. Samlece vas, do beline. Umesice vas, dok ne postanete gipki. A onda ce vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božju svetkovinu.

Sve ce vam to ljubav uciniti, ne biste li spoznali tajne svog srca i u spoznaji toj postali deo srca života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, u svet koji ne poznaje godišnja doba, gde cete se smejati, al’ ne punocom smeha svog i plakati, al’ ne do poslednje suze svoje.

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne treba da kažete: ‘Bog mi je u srcu’, vec: ‘Ja sam u srcu Božjem.’ I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se ucinite vrednima, usmerice vaše puteve.

Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite, a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noci. Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani spostveno poimanje ljubavi; i da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; da otpocnete u poslepodnevnom casu i razmišljate o ljubavnom zanosu; da se s veceri vratite kuci sa zahvalnošcu, a potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu i pesmom slavljenickom na usnama… ”

Halil Dzubran (Prorok)

17.03.2012.

Sve je u nama...

Vilmoš Cilag je retko odlazio na groblje, smatrao je da njegov otac nije tamo, ako ga ima bilo gde, onda je to pre svega u njegovom secanju i prema tome potpuno je svejedno da li posecuje parcence zemlje koje su drugi zvanicno odredili za žalost.

Mikloš Vamoš – Knjiga oceva

14.03.2012.

Koji bi tvoj stih bio...?

We don’t read and write poetry because it’s cute. We read and write poetry because we are members of the human race. And the human race is filled with passion. And medicine, law, business, engineering, these are noble pursuits and necessary to sustain life. But poetry, beauty, romance, love, these are what we stay alive for. To quote from Whitman, “O me! O life!… of the questions of these recurring; of the endless trains of the faithless… of cities filled with the foolish; what good amid these, O me, O life? Answer. That you are here – that life exists, and identity; that the powerful play goes on and you may contribute a verse.” That the powerful play goes on and you may contribute a verse. What will your verse be?

–John Keating, Dead Poets Society

13.03.2012.

Facebook prevara...

"Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tokom stvari.” Ivo Andrić

 

Nikad nije bilo lakše prevariti partnera – nego u 21 vijeku.  Veoma je komplikovano definisati gdje je granica koja dijeli nedužni flert od nečeg puno ozbiljnijeg, nečeg što nas uvlači u složene emocionalne odnose, stvara nove veze i uništava stare. Nečeg čiji sudionici postanemo a da toga nismo ni svjesni uvijek.. Odgovornost za vlastite postupke danas je mnogo ozbiljnija I kompleksnija nego prije, a pri tome ljudi pristaju sve manje I manje da preuzmu ličnu odgovornost za vlastite postupke.. Uvijek su tu drugi faktori krivi, internet, situacija, život itd…

Kako definisati stanje u kojem se seksualna ili emotivna intimnost dogodi između dvoje ljudi koji se nikada u stvarnosti nisu sreli? Da li biste to dvoje ljudi optužili da su imali avanturu, čak i ako su jedini kontakt ostvarili preko Interneta - ili biste online "nevjeru" smatrali samo nedužnom zabavom?

Koliko ljudi danas uistinu žive svoj život ili kreiraju raznorazne avatare kao odraze onoga što se ne usuđuju biti I govoriti u  stvarnom životu? Emocije ne poznaju fizičke zapreke. Njima je svejedno da li se radi o stvarnoj osobi iz privatnog ili poslovnog okruženja ili nekom ekonomisti iz Australije, barmenu sa nekog od kruzera, emocionalna veza je uspostavljena i ograničenja koja nameće realni fizički svijet više nemaju nikakvog uticaja na to prema kome, i koliko intenzivno, nešto osjećamo.
Za većinu ljudi prevara nije sam seksualni čin…Emocionalna prevara može nas povrijediti još i više. Doseže puno dublje, gazi svo poštovanje I samopuzdanje koje se gradilo godinama I najčešće ostavlja ruševine za sobom…Većina žena smatra da bi ih emocionalna prijevara od strane njihovih partnera više pogodila nego seksualna… Bliskost među partnerima je ipak nešto što se gradi I čemu se bezazleno ili sa oprezom otvaramo, dajemo…

Koliko je suvremena tehnologija uspjela u nama kreirati alter-ego, skrovište I mogućnost pretvaranja u nekog drugog.. No te zamke su vrlo kompleksne I opasne.. Dok “naivno” razmjenujemo seksualne želje, intimne strasti sa nečijim virtualnim profilom mi postepeno upadamo u mrežu koju smo sami postavili.. I onda više ne znamo ni koga želimo, ni koga volimo.. Osobu sa kojom djelimo krevet I čije bubice nas tu I tamo izbace iz takta? Koja nikako ne želi očistiti ogledalo nakon pranja zuba ili podići dasku pri maloj nuždi? Ili fb profil tajanstvenog muškarca sa drugog kraja grada, zemlje, planete sa kojim tako “naivno” I “bezazleno” razmjenujemo potpuno lične I intimne stvari.. neke želje koje možda do tada ni sebi samima nismo priznale? FB prevara je jednako zastupljena I kod muškaraca I kod žena.. Danas kada je ljudsko samopuzdanje dostiglo najniži stepen virtualni svijet nam dođe kao šarena laža da ponovno povjerujemo da smo posebni, drugačiji samo zato jer možemo da namaštamo sve što bismo željeli biti I da to nekome serviramo I da taj neko pri tome I povjeruje u to…

Dragi moji, muškarci I žene… Prije nego kliknete accept na fb profile I upustite se u sate I sate razmjenjivanja nježnosti putem interneta dobro razmislite koga ćete time povrijediti I poniziti.. sebe prije svega ali ništa manje I onu najbližu osobu koja će ipak biti fizički pored vas kad budete osjećali strah depresiju, kad budete bolesni ili koja će sa vama podjeliti u stvarnom svijetu sve vaše pobjede I vesele momente…

Virtualni svijet je izuzetno privlačan market taština I prevara.. ali pokušajte malo bolje da sagledate kvalitet ponuđene robe..ipak je to samo second hand kreiran od materijala koji ne traju dugo I nisu stvarni….

 

"Dvostruki je užitak prevariti varalicu." Jean de La Fontaine

11.03.2012.

voljeti....

Izgleda, prestao sam da volim. Poceo sam da mislim ljubavlju. Izgleda da sam izdao najlirskije u sebi. Poceo sam da mislim osecanjima.
Sedi uz mene i gledaj kako se vatra za dimom, upregnutim u varnice, polako uliva u nebo. Ne pitaj posle otkud u ovom samotnom kraju takvo obilje zvezda.
Kad odem, vazduh ce postati pomalo rapav i bolece. Na usni. I u grudima. A o napuklom miru kamenja, zemlje i cveca, bolje da i ne govorim.
Ako je život materija, ako su osecanja materija, pa eto: i vecnost ako je materija, ipak ostaje ono što se ne da objasniti.
Postoji nešto na svetu, nešto, a u to sam siguran, što nikad nece biti samo od materije. To su ta moja pitanja, milion puta brža nego svetlost.

Miroslav Antic

08.03.2012.

Jesmo li ovo mi, ili tek naše mogućnosti?

Pobacaj naše stare slike. To nismo na njima mi, već neko nama drag i poznat: naš most iz jednog bića u neko sasvim drugo biće.
Neprekidno prolazimo kroz privide. Tek što na sebe naviknemo, već smo stranci. Jesmo li ovo mi, ili tek naše mogućnosti?
Hajde sedi i popij sa mnom bar jedan litar daljine. Prisetimo se malo šta je bilo pre vremena. Grane nam niču iz ušiju. Neka se rascvetaju. Mi smo više od proleća nego proleće. Vodoskok mleka i mermera.
Hej, ja! Povedi me, ne sa sobom, već sa mnom. Pobacaj naše stare slike. To nismo na njima mi, nego uspomena na nas.

Miroslav Antic – Moskva, hotel «Peking», 1972.
07.03.2012.

Solitudine,,,

Cijenjena prijateljice,

Pitas me, gospodarice moja, da li sam u mislima, u srcu i duhom sam. Kako da ti odgovorim? Cini mi se da moja samoca nije izrazenija niti veca od samoce drugih ljudi. Svi smo mi sami. Svi smo mi zagonetka. Svi smo mi pokriveni hiljadu i jednom koprenom i kakva je razlika izmedju dva usamljenika, osim sto jedan govori o svojoj samoci, a drugi uvijek cuti?
Ne znam, gospodarice moja, da li je moja samoca, zajedno sa tugom koju nosi, ispoljavanje “ponora nekih mojih unutrasnjih stanja” ili dokaz nepostojanja licnosti u ovom bicu koje zovem ja. Ne, ne znam. Ali, ako je samoca adresa slabosti, zasigurno, najslabiji sam covjek.



Ljudi su, i ja medju njima, skloni dimu i pepelu. Vatre se boje, jer zasljepljuje vid i opece prste. Ljudi se, i ja medju njima, prihvataju istrazivanjem nabora na ljusci. Jezgro ne diraju, jer je izvan domasaja. A jezgro se moze vidjeti tek kada se razbije ljuska. Nije lako da covjek iskida srce kako bi ljudi vidjeli sta je u njemu. To je samoca, gospodarice moja, to je tuga…”

dio pisma koje je Halil Dzubran pisao Mej Zijad

06.03.2012.

Balasevic...

"Pogledao ju je nežno, brižno, u tom pogledu više nije bilo onog bezobrazluka koji ju je proganjao kroz snove, ali odjednom je bila sretna što ga ima barem ovakvog…
Samo, jadno li je prijateljstvo kad ostane kao sitan kusur krupne novčanice ljubavi…"
05.03.2012.

Relationships...

A little girl and her father were crossing a bridge.
The father was kind of scared so he asked his little daughter:
"Sweetheart, please hold my hand so that you don't fall into the river." The little girl said:
"No, Dad. You hold my hand."
"What's the difference?" Asked the puzzled father.

"There's a big difference," replied the little girl.
"If I hold your hand and something happens to me, chances are that I may let your hand go. But if you hold my hand, I know for sure that no matter what happens, you will never let my hand go."

In any relationship, the essence of trust is not in its bind, but in its bond. So hold the hand of the person whom you love rather than expecting them to hold yours...
04.03.2012.

Losi momenti...

Istina je da je zivot nepodnosljiv, samo sto je vecina ljudi naucena da se pretvara kao da nije takav…
S vremena na vreme neko se ubije ili ga odvedu u ludnicu, ali najveci deo masa tera dalje i dalje pretvarajuci se kako je sve normalno i prijatno…
Talentovane ljude bije glas da je tesko komunicirati s njima u svakodnevnim situacijama – tako sam citao i tako su mi govorili i tako sam gledao na filmu…
Ali otkrio sam da nije tako…
Sto su ljudi talentovaniji to je lakse sa njima – bice da cuvaju svoje lose trenutke za casove kada su sami…

Carls Bukovski

04.03.2012.

Da li smo sposobni?

Šta jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, onog najdragocenijeg što ima, daje od svog života. Ovo ne znači nužno da ona žrtvuje svoj život za drugog, već da daje od onoga što u njoj živi; daje od svoje radosti, svog interesovanja, razumevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge – sve izraze i manifestacije onoga što u njoj živi. Davanjem svog života ona obogaćuje drugu osobu, pojačavajući svoju sopstvenu životnost pojačava osećaj životnosti drugog. Ona ne daje da bi primila; samo po sebi, davanje je izvanredna radost. Ali dajući, ona ne može a da nešto ne oživi u drugoj osobi, a to što je oživljeno povratno se u njoj odražava; u istinskom davanju ne može a da ne primi ono što joj se uzvraća. Davanje podrazumeva da smo i drugu osobu učinili davaocem i da zajedno delimo radost što je, zahvaljujući oboma, nešto zaživelo.

Erih From,”Umece ljubavi”

02.03.2012.

Bol...

“Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u dragulj” (Richard Shanon, u Müller, 86). I u mojim ranama rastu biseri. No oni mogu nastati samo onda kad se pomirim sa svojim ranama. Kad stišcem zube da bih grcevito zatvorio svoje rane, ne može u njima ništa rasti. Kad dotaknem svoju ranu, to me cesto zaboli. Tada osetim svoju nemoc da je se rešim. Ona ce ostati u meni, sve ako i zaraste. No ako prihvatim tu svoju ranu, tada se ona može pretvoriti u izvor života i ljubavi. Tamo gde sam ranjen, tamo sam i živ, tamo sam sebe osjecam, tamo osetim i drugoga. Mogu pustiti i druge da udju u moju ranu, tamo je moguc susret i dodir koji može i drugoga izlijeciti. Samo onaj lecnik može nekoga izleciti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci. Tamo gde sam jak ne može u mene prodreti neko drugi. Tamo gde sam slomljen, tamo može Bog u mene prodreti, a mogu uci i ljudi. Tu se susrecem sa svojim pravim ja, sa slikom koju je Bog o meni stvorio.
Cesto živimo u iluziji da sve naše rane mogu zaceliti. Izlecenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjeamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlacimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svetli prostor. Rana nas prisiljava da potražimo lek u svojoj nutrini a ne u izvanjskoj marljivosti i jakosti.

Anselm Grün

25.02.2012.

I dalje...

Voljela bih da si došao bez razloga. Da porazgovaramo ni o čemu, ni zbog čega....
21.02.2012.

So true...

Zar može čovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar može prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmišljanje o posljedicama, ne želeći da zna za njih?
Eto, izgleda da može..
Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od mučenja zbog odgovornosti...

Selimovic


Stariji postovi

Tišina
<< 05/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

prijatelji tišine



blogogogogovci

moji linkovi

pretraži blog

dizajn by

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
342671

Powered by Blogger.ba