Is it...?
 |
Otvori blog |  |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
In one of those taverns with checked tablecloths and unbaptized wine
Hooligans from Potisje almost finally finished me off with a violin
The song was about a sunflower sad as hell
Just, its not very well known in our town
Little sunflower Beautiful frenzy flower
Because of which the Sun from the sky came down to earth
to find out why, at dusk, she turns her head away?
To find out who is she punishing when she is not looking at him like every other sunflower does?
My little capricious one Let it go, what happened, happened, dont be vengeful
Thats why its fun to go around the world To return here
Raise that beautiful head up At least look at me
In a little shining tear, three hundred miracles can be seen
Your happiness is your problem only
But, on the other hand, your sorrow Thats another story Thats my concern
Once you touch a bachelorettes lace
You spend a century dreaming of wild strawberries
She makes rhymes break up and get disturbed
And all of them want to adapt themselves to her
Its easy when someone doesnt fall in love with you in the first place
Only the dark side of your heart hurts then
Its hard when for some only one and yours you become a little grain of salt
Its hard when Somebody Yours stops loving you....
Da bi se postupalo razumno - malo je imati samo razum.
Dostojevski
"Putovanje od hiljadu milja počinje prvim korakom."
Lao Tse
Oduvijek sam voljela putovati, mjenjati mjesta, perspektive, sadržaje.. Spoznavati nova postranstva, običaje, ljude.. Kažu da je svaki čovjek jedan cijeli maleni univerzum za sebe, pa ukoliko tako razmišljamo shvatimo da je mogunost lične nadogradnje kroz druge osobe, gradove, zemlje beskonačna... i da je život jedna neprekidna škola novih spoznaja...
Ne mogu se žaliti da nisam dosta putovala u životu, ali to sve smatram tek početkom svo onog puta koji je tek preda mnom.. Evo u novu godinu uplovih potpuno neplanirnim putovanjima do Beča, Milana.. Takva putovanja su inače i najslađa, nepredviđena, bez određenog plana i programa.. Bar ne onog detaljnog.. Kao osoba sam dosta analitična i detaljista na specifičan način.. Volim da proučavam navike, atmosfere, poglede.. Nekad su pogledi bili čista hemija...
Osim Egipta nisam posjetila druge kontinente.. Još uvijek... Ali... danas uz suvremene ratove i tehnologije mislim da ne postoji kutak planete u kojem nemam bar jednog poznanika ili prijatelja.. i tako, s vremena na vrijeme putevi nam se ukrste i tada uz kafe, čajeve, vino ili nargilu razmjenjujemo iskustva, detalje..poglede... i svako od nas profitira sa detaljom ili momentom koji kroz tuđe riječi uspijemo doživjeti i sa tog drugog egzotičnog kontinenta...
Što se tiče Evrope, tu sam već nešto više ostavila traga.. I tako sam shvatila da su ljudi u Beču generalno opušteni , da čuvaju kulturu i umjetnost, da u Amsterdamu ima najmanje Holanđana ali da se svaki stranac ne osjeća kao stranac... Da u Bilbau ne smatraju da pripadaju previše Španiji..Da su metro stanice u Kijevu prekrsne izložbe statua, vitraža, mozaika.. Da u Gruziji žive beskonačno ljubazni i susretljivi ljudi.. i da su veoma ponosni na svoja vina i hranu... Da u Egiptu rijetko možeš vidjeti oblak na beskrajno plavom nebu... Da je u Rigi pravo umjeće pronaći smeće ili opušak bačen na ulicu... Da je Hamburg grad sa najviše mostova u Evropi... Da u Pordenoneu, malenom gradiću na sjeveru Italiju imaju prekrasno pozorište i rasprodate predstave... Da se u Milanu nalazi ulica u kojoj mladi veoma aktivno, zanimljivo, i sa ukusom izražavaju mišljenja i komuniciraju putem grafita... Da u Novom Sadu imate pijani sat , koji je opijen prolaskom vremena pobrkao kazaljke..
itd..itd...
No u svakom od navedenih djelova postoje ljudi, relacije i problemi, tuge, samoće i sreće koje su u suštini razlikuju jedna od druge samo u gramima.. no to su ipak neke druge dubine i neka sasvim druga putovanja.. Na mene putovanja djeluju poput antibiotika, svaki pređeni kilometar doživljavam kao jedan pedalj bliže samoj sebi.. Bitno je nemati straha od novog , neotkrivenog i neistraženog.. Bitno je vjerovati samom sebi i otisnuti se... na druge obale...
Pa ja tečem i kad stojim... je stih koji bih mogla prilično opisati vlastiti karakter....
Ovo je samo uvod poglavlja razgovora o svim lekcijama koje smo spoznali tokom promjena koje učinimo, ali se nadam da je dovoljan da vas makar minimalno ohrabri da se otkinete od vlastitih, sigurnih, poznatih obala i probate i druga pristaništa...
"Utrti putevi su najneopasniji i najpouzdaniji putevi."
Cervantes
the lover is always getting lost.
The intellectual runs away.
afraid of drowning;
the whole business of love
is to drown in the sea.
Intellectuals plan their repose;
lovers are ashamed to rest.
The lover is always alone.
even surrounded by people;
like water and oil, he remains apart.
The man who goes to the trouble
of giving advice to a lover
get nothing. He's mocked by passion.
Love is like musk. It attracts attention.
Love is a tree, and the lovers are its shade.
Rumi
"Bigamija je imati jednog muža previše, monogamija je to isto."
Erica Jong
„Brak: tako zovem volju dvoje koji žele ostvariti jedno, koje će biti više nego ono dvoje koje ga je ostvarilo."
Nietzche
Pripremajući se da pišem ovu kolumnu, malo sam ispitivala tržište.. Pitajući prijateljice o čemu bi one željele da čitaju .. Dobila sam mnoštvo znaimljivih, inspirativnih prijedloga.. Što ne znači da u nekim budućim kolumnama neću o nekim od njih i pisati.. No, ono što me je zaškakljalo i natjeralo da se zamislim, nešto i iz svakodnevnih priča oko nas , ne samo na privatnim kafama već i u razniraznim tabloidima. A definitivno je pitanje koje se povlači otkako je svijeta i vijeka jeste koliko su ljudi uopće sposobni biti vjerni..
Vjeruje li iko danas više u monogamiju...?
Ili da to preformulišem, koliko vremena je nekome potrebno da u vlastitom braku, vezi popuca po šavovima i da zanemari sve one kompromise na kojima je tako dugo gradio taj odnos.. Zašto nam je nekada dovoljan samo tren da u kantu za otpatke bacimo , tek tako, sve ono što smo tako strpljuivo, dugo i sa puno ljubavi gradili... da li je uistinu sve u životu a pogotovo veze, tako relativno..? Ovisno do trenutka, okolnosti, nečije lijepe riječi lada smo najslabiji, nečijeg blistavog osmijeha na pauzi za kafu...?
U ove dubioze me je odvelo i putovanje vlastitim dubinama nakon nedavno održanog koncerta novosadskog kantautora u našem gradu.. Čovjek čije su pjesme prepune sjete, melanholije je cijeli život ipak sa jednom ženom... Kreirao dom, odgojio djecu i još uvijek u njihovoj ljubavi uspijeva pronaći inspiriaciju za nove pjesme, priče, filmove...?
Drugi sličan primjer bih mogla predstaviti u liku i djelu našeg velikog preminulog pjesnika Izeta Kike Sarajlića...
Njegova jedina nikada dovoljno, kako i sam kaže, ljubljena Ida Kalaj Sarajlić je uistinu rijetka velika muza protekloga vijeka.. Iako joj je posvetio sve pjesme, knjige, izjave...
Da li danas postoje ljubavi koje su toliko jake da ruše sve barijere, predrasude, okolnosti.. sve one sitne podvale koje život postavi pred njih? Odnosno nas..?
I koliko je težak pad ukoliko se samo jedna strana usudi da u to povjeruje sanja, ili ako se signifikatni drugi na pola puta uplaši i jednostavno pobjegne, ostavljajući vas same na sredini cirkuske žice ispod koje je bezdan...?
Svakodnevno nailazim na slučajeve prevare, raspada brakova, nerijetko kod osoba kod kojih bih se i sama mogla zakleti da su sjajni parovi i da im je ljubav veoma snažna komponenta veze... Ili je to sve, narodski rečeno jedna velika ubleha, a brak je ustvari samo kompromis dvoje ljudi gdje oboje dobijaju ono što ne žele..?
Milion puta sam i sama udarila u zid ili nakon visokog leta snažno se strmoglavila na dno.. i naravno da sam se pitala koliko jesam naivna i da li trebam nešto da promjenim u vlastitim stavovima... No kada prođu periodi kajanja, tugovanja, depresije, opet se vratim sebi i nekako uspijevam da vjerujem makar minimalno da postoji u ljudima još uvijek ta trunka vjere u ljubav, odgovornost , iskrenost.. i da monogamija nije samo puka riječ iz riječnika.. već da postoje ljudi koji to znaju cijeniti i uživati u istoj..koji teže i kvalitetu a ne samo kvanititetu.. za mene život ipak nije samo broj pogodaka koji postignemo već koliko dobro znamo da pogoodimo i sa jednim udarcem...
Priznajem, više povjerenja imam u obraćena griješnika nego u onoga koji nikada nije sagriješio.. Samo je pitanje koliko uistinu učimo iz grešaka i koliko smo spremni prihvatiti vlastite slabosti... jer je to jedini način da ih i drugi mogu prihvatiti... A ljubav... I ljubav je veoma sebična... Ljubav nije ništa drugo nego otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju...Ali put do ljubavi je uvijek popločan nadanjima i taj put uvijek boli... Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni... No kažu da je nada san budnih... A ja kao neka umjetnica oduvijek vjerujem da je ključ našin unutarnjih previranja , dubina ipak u našim snovima.. Oni nam ipak pomađu da kroz lakša ili teža iskušenja i spoznaje upoznamo i sami sebe, do kraja ovozemljaskog života...
Za kraj bih citirala jedan stari Balaševićev tekst, iz kojeg itekako izvire nada:
Ja, Tihi Don Kihot,
Ptica bez matičnog gnezda,
Saputnik vetrova
I visokokvalifikovani brojač zvezda,
Još jednom krećem
Na vetrenjače.
Balašević
I cannot sleep in your prescence.
In your absence, tears prevent me.
You watch me My Beloved
On each sleepless night and
Only You see the difference
Looking at my life
I see that only Love
Has been my soul’s companion
From deep inside
My soul cries out:
Do not wait, surrender
For the sake of Love.
If you can’t smell the fragrance
Don’t come into the garden of Love.
If you’re unwilling to undress
Don’t enter into the stream of Truth.
Stay where you are.
Don’t come our way.
All year round the lover is mad,
Unkempt, lovesick and in disgrace.
Without love there is nothing but grief.
In love… what else matters?
Love is our Mother and
The way of our Prophet.
Yet it is in our nature
To fight with Love.
We can’t see you, mother,
Hidden behind dark veils
Woven by ourselves.
Do you want to enter paradise?
To walk the path of Truth
You need the grace of God.
We all face death in the end.
But on the way, be careful
Never to hurt a human heart!
Do you know what the music is saying?
“Come follow me and you will find the way.
Your mistakes can also lead you to the Truth.
When you ask, the answer will be given.”
The Master who’s full of sweetness
Is so drunk with love, he’s oblivious.
“Will you give me
some of your sweetness?”
“I have none,” he says,
unaware of his richness.
You know what love is?
It is all kindness, generosity.
Disharmony prevails when
You confuse lust with love, while
The distance between the two
Is endless.
This Love is a King
But his banner is hidden.
The Koran speaks the Truth
But its miracle is concealed.
Love has pierced with its arrow
The heart of every lover.
Blood flows but the wound is invisible.
Krečući se u mnogim krugovima, pa i različitim kulturnim podnebljima o čemu god da se pokrene priča uvijek se završi na istoj stanici... Ljubav kao smisao i pokretač svega.. Ljubav prema rodbini, prijateljima, signifikantnoj drugoj osobi.. Zanimljiva činjenica je da je danas komunikacija dostigla svoj najviši stupanj u odnosu na prethodna vremena.... Danas se ljubav traži na ulici u kafiću, ali ništa manje , ako ne i više na facebooku, u net oglasima, u specijaliziranim agencijama za pronalaženja Princa na bijelom konju, twitteru.. a do prije koju deceniju i na ICQ, MIRC-u... i čini mi se da što više mogućnosti imamo za komunikaciju sa drugima da sve teže pronalazimo uistinu srodnu dušu ..
Kao da su ljudi pred naletom mnoštva mogućnosti i nepreglednog oceana potencijalnih poznanstava zastali preneraženi i odlučili da navuku najpostojanije neprobojne maske i pokušaju na najbolji mogući način prodati vlastiti produkt, tj. projekciju sebe u odnosu na potražnju.... odnosno ljubav je postala dio tržišne ponude, od sebe smo kreirali produkt i samo je pitanje koliko smo sposobni da se dobro prodamo.. Ličnii PR je suvremeni fenomen za naučna promatranja...
Takodje to može biti zanimljiva analiza lične samospoznaje i želje da se bude onakav kakvog tržište traži a ne kakvi jesmo ili čak kakvi bismo željeli biti, ako smo se to ikada i zapitali... Pretpostavimo da je to priličan uticaj zapadnjačkih kultura koje su doktorirale na tom polju...Novi izgled, novi karakter, novi afiniteti.. sve se može već putem interneta odabrati i sklopiti poput puzzle-a – izmišljeni , nov novcat vlastiti karakter.. Agencije su tu da ispitaju tržište šta je to traženo danas... I sve to štima dok god živimo u haotičnom dobu, gdje nemamo i ne želimo da imamo, vremena jedni za druge.. jer šta će se desiti ako se mehanizam zaledi, zaustavi, dobijemo medjuprostora da sagledamo vlastitu kreaciju sebe.. pustimo drugima da nas pogledaju izbliza... Sve pada u vodu. Težak je pad onog koji prije nije padao.. Pogotovo ukoliko ni sami vise ne znamo šta ćemo sagledati kada se cijelokupno staklo savršene iluzije godinama gradjene o nama samima razbije..
Ili kao što Selimovic kaže- Vise nema ništa, čak ni varke... Tada krivimo sve ostalo, osobu kraj koje smo da nam se drugacije predstavljala,a mi smo se kao potpuno iskreno predali ili prodali tome... krivimo život jer je proklet i težak, sladunjave filmove i knjige jer su nam sve to drugačije prikazivali.. a ne krivimo nikada sebe..
Koliko smo uistinu spremni, sposobni i iskreni prema mogućnosti prihvatanja i davanja ljubavi...
Ljubav je najplemenitija slabost uma... Svaka žena dobro zna da je slaba samo kada voli...
Zato je najveca hrabrost naučiti prepoznati vlastite slabosti i znati kako dopustiti ljubavi da nas preplavi i otključa sve one osobine i mane unutar nas samih od kojih smo najviše strahovali....
"Postoji neko zlo među ljudima koje ih sprečava da se udružuju i nagoni ih da između sebe otvaraju ponor. Jedino ljubav može da ih natjera da taj jaz premoste."
Hesse
Zato ljudi volite, to je jedino što se uistinu isplati....
И скучно и грустно! - и некому руку подать
В минуту душевной невзгоды...
Желанья... что пользы напрасно и вечно желать?
А годы проходят - все лучшие годы!
Любить - но кого же? - на время не стоит труда,
А вечно любить невозможно...
В себя ли заглянешь? - там прошлого нет и следа,
И радость, и муки, и все там ничтожно.
Что страсти? - ведь рано иль поздно их сладкий недуг
Исчезнет при слове рассудка,
И жизнь, как посмотришь с холодным вниманьем вокруг -
Такая пустая и глупая шутка!
Žene hvale muškarce kao osvajače, a ustvari su ubijeđene da im samo ustupaju određenu teritoriju..
Osvojiti muškarca ili dopustiti da budemo osvojene.. ?
Čini mi se da su ove dvije krajnosti u skladu sa našim životnim iskustvima , željama i mogućnostima... Sječate li se zaista svih vaših simpatija iz škole, fakulteta, mladosti.. sjećate li se svih ludosti koje ste bile spremne uraditi i koje ste itekako radile samo zbog nečijeg osmjeha, nježnog pogleda, lijepe riječi... ? Da li se ljubav prema nama samima i samopouzdanje pažljivo kreira godinama, pa tako i naši standardi u skladu sa uloženim materijalima u naše sampouzdanje rastu i postaju prilično nedostižni za mnoge muškarce.. Ne zamjerite im.. Oni su navikli da ženama treba malo... Par dekagrama pažnje, malo jeftine romantike i žene se već osjećaju kao u svim filmovima i bajkama koje su pogledale i potajno željele da i njima dođe njihov princ na kojem god prevoznom sredstvu želi... Koliko uistinu i sve te bajke nose odgovornost pogotovo na brdovitom Balkana za sva razočarenja koja nas poslije spopadnu.. ali i same smo itekako odgovorne.. . Sjetite se samo „naivne“ Fate koja „u neznanju“ ušeta u dućan bazedrdjana Mustafe.. I morade je na kraju oženiti... takav vakat bio.. e danas ti isti muškarci itekako zaziru od svih mudrolija na koja mogu naletjeti ukoliko se malo zarove u glave žena.. Činjenica je da smo u mladosti spremne progledati kroz prste mnogo više nego kada zađemo u neke godine koje nam daju zvanje zrelijih osoba..
Dok smo slatke, naivne i mlade razmazimo ih i naviknemo da sa jako malo mogu dobiti veoma mnogo, a poslije od njih tražimo sve ono na šta nisu navikli i u šta ni sami ne vjeruju da mogu postići...
Iza tridesete mile moje potrebno je puno više da bi nam neko mogao i prići.. Tada znamo šta želimo od muškarca... Naučimo da uzimamo i dajemo recipročno.. U tridesetim, nemamo volje ni živaca da se natežemo sa emocionalnim bogaljima. Tada, počinjemo cijeniti muškarce po svim onim osobinama koje su nama potrebne, a ne po osobinama koje se mogu pronaću na raznoranim internet stranicama. U ovom dobu znamo da princ ne treba da izgleda kao princ, već da ga osjećamo kao princa...
"Moja iskustva sa muškarcima: jedni odviše dugo oklijevaju, ne nalaze početak i ne stižu do kraja. Drugi žele da odmah počnu sa krajem."
Brigitte Bardot
"Idealan muž je čovjek o kakvom sve žene sanjaju da ga imaju, u stvarnosti ga nema ni jedna."
Anna Magnani
Koliko puta smo uz filmove Superman-a, Žene mačke, Spiderman-a skriveni iza malenih ćebadi, uzdišući kao da nam je to zadnji dan na ovoj planeti, boreći se sa probudjenim vulkanom hormona koji je tek najavljivao nadolazeće erupcije, sanjarile da i mi jednog dana postanemo te žene Superheroji. Iz te perspektive bi nam naziv „Žena 21. vijeka“ uvijek zvučao kao neka ultra super moćna žena koja muškarce jede za doručak dok jednom rukom priprema salatu od wakame algi i šargarepe sa soja sosom, a drugom spašava ostatak svijeta od svih mogućih prirodnih i neprirodnih nepogoda..
I onda se desio taj famozni 21. vijek iz budućnosti. Vrijeme Odiseje u Svemiru, bliskih susreta treće vrste.. Iz nekog samo nama znanog razloga mislile smo da se pri prelasku iz jednog u drugi vijek sve drastično mjenja, takoreći preko noći.. samim tim sve one slabe, emocionalne, romatične žene o kojima smo čitali, gledali filmove , sapunice iz 20. vijeka prestaju da postoje i pretvaraju se u čelične lejdi... Posmatram žene oko sebe, sve se trude po defaultu biti samostalne, uspješne ( u skladu sa društvenim očekivanjima), bez suvišnih emocija, bolje od muškaraca u svemu, šta god to znacilo... jedna vječna utrka.... Osipaju se od spomena „čuvanja tradicionalnih vrijednosti“, ne žele kuhati mužu svaki dan, čuvati djecu, heklati stolnjake..bockati goblene...pripremati miraz....
Znam neke koje bi čak ličnom slabosti smatrale da znaju skuhati neko domaće jelo, no ukoliko je potrebno da dokažu da mogu biit izuzetno hladne, racionalne, proračunate, napinju se do krajnjih vlastitih granica, kako bi dokazale da su besprijekorne u tome.. No znam, jednako tako, da iste te uspješne poslovne žene, uglavnom direktorice ili šefice, probdiju noći uplakane , same i nesigurne u vlastite izbore....
Lično sma više „single“ i“samostalna“ nego li što si dopustim da na bilo koji način ovisim o nekom muškarcu, no iskustvo nas izgradi, isteše kao mramornu skulpturu na nekom silnih italijanskih renesansnih trgova i kroz godine shvatimo da je nježnost i osječajnost itekakvo umijeće.. koje mi dopusti da otkrijem unutar same sebe neslućene dubine i mogućnosti... Možda upravo stoga što ne pristajem na mlaka osjećanja mogu istovemeno da vjerujem u emotivnost i srodne duše i da prihvatim život samostalne žene u vječnoj borbi sa vetrenjačama... I često se oslanjajući na vlastitu intuiciju, mogu reći da me dotičnajoš nikada nije iznevjerila... a svako emotivno otvaranje prema nekome, koje je uvijke i najbolnije iskustvo smatram ujedno i najbogatijim iskustvima mog života.. Mnogo bitnijim od svih koncerata, projekata, poslova iza kojih sam stala....
Mnoge samostalne , uspješne žene po inerciji postaju samohrane majke,želeći svima dokazati svoje supermoći, istovremeno pokreću firme, javno dokazujući da im je samo uspjeh i profit bitan, naravno da unatoć svim tim obavezama mogu izgledati savršeno . Frizer i kozmetičar su im postali najbolji prijatelji, lični psiholozi. I nerijetko na kafama čujem priču kako su žene poput vina, što starije to bolje, a dokaz je to što ulove mladje muskarce, jer su oni sa njima pobogu samo zato jer su savršene , a ti klinci im nisu ni dorasli pa su stoga sretni jer su „izabrani“... makar i za kratku avanturu...
Tehologija svim ženama širom planete ide u prilog, tako da nam uskoro muškarac neće više biti neophodan za bilo koju vrstu dostignuća...
A sve te kolegice koje se busaju u prsa kako su nesalomive, ništa manje u 21. vijeku kao i u svim prethodnim vijekovima redovno , kad brana unutar njihovog naizgled stabilnog samopuzdanja počne da puca, pobjegnu skriveni kutak njihove samostalnosti i plaču, plaču beskrajno mnogo zbog sve te sjete tuge i nezdovoljstva duboko nakupljenog unutar njih samih... baš poput žena iz svih prethodnih vremenskih dekada...
Ne, drage moje, unatoć svim mogućim i nemogućim zadacima koje smo same ispred sebe postavile, kako bismo dokazale vlastitu superiornost , mi čak ni u 21. vijeku nismo dorasle tome da javno priznamo vlastite slabosti i stvarne želje, čije ispunjenje nas može usrećiti... da nije nikakava sramota osjećati se željnja nečijeg zagrljaja ili podrške, bilo da je u pitanju prijatelj, nadredjeni ili vjerenik. Nije sramota željeti dom i porodicu.. Željeti kuhati dragoj osobi? Željeti mjenjati pelene.. Pa čak nije sramota i vjerovati u srodnu dušu...ma koliko to patetično zvučalo....
No , život je surov i ljudi su nepovjerljivi i u toj ludoj borbi sa životom, drugim ljudima, tržištem ponekad izgradimo tako visoke zidove oko vlastitih emocija da ni same više ne uspijevamo da ih preskočimo. I nije pitanje 21. vijeka da li se trebamo udati, biti jače od muskaraca ili samohrane majke. Pitanje je kada ćemo napokon uspijeti srušiti sve odbrambene mehanizme pretvaranja oko nas samih i priznati sebi da želimo da budemo žene, čak i pomalo krhke, staromodne žene. Ponosne na vlastite slabosti emocije i patetiku.. Slabost je ljudi da svoju ličnost miješaju s istinom, posumnjavši u vlastite istine, oni često prestaju vjerovati u postojanje istine...
Zato pozivam sve žeme da priznaju sebi da biti duboko emotivan nije nikakva mana već povlastica...
Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost.... rekao bi Gibran
Ne brinite i tada necete biti nista manje uspješne, to znaju biti veoma plodna i produktivna stanja...
I da se razumijemo žena uvijek ima mogućnost izbora i snagu da se nosi sa vlastitim izborima. Nerijetko je upravo izbor nekog ličnog samostalnog puta onaj koji nas možda bolje formuliše, ali je bitno ne upasti u zamku pritiska vremena i društva, te ne pružiti uopće priliku vlastitoj emotivnosti... Najbitnije je da je izbor isključivo iskren i naš, bez obzira kojim putem da krenemo.
"Žena je jedino stvorenje koje može plakati ili se smijati zbog istog razloga, a često i u isto vrijeme!"
Moliere
Obavijest o obilježavanju
Dana ljudskih prava
Datum: 9. decembar/prosinac 2011. godine
Uveži svoja prava!
Vrijeme: 11.00 – 12.30 časova
Mjesto: Parlament BiH, Bijela sala
ljudska pravaMirovne i ljudsko-pravaške aktivističke organizacije će 9. decembra/prosinca 2011. godine, u Bijeloj sali Parlamenta BiH pod okriljem neformalne “Mreže za izgradnju mira” obilježiti međunarodni Dan ljudskih prava pod nazivom “Uveži svoja prava!”.
Ovo je prvi dio svečanosti, gdje su na sam Dan ljudskih prava planirane brojne aktivnosti. Za više informacija pogledajte http://www.mreza-mira.net/ i www.10decembar.info.
Obilježavanje Dana ljudskih prava ima za cilj promovirati ugroženost svih građanki i građana u BiH, kao i istaknuti važnost aktivizma i bavljenja ovom problematikom.
Prezentacijom svojih aktivnosti mirovni i ljudsko-pravaški aktivisti i aktivistkinje će poslati poruke mira, i pozvati će sve građanke i građane Bosne i Hercegovine i svijeta na mir, suživot i razumijevanje.
„Bio je to najsretniji trenutak u mom životu, ali to nisam znao. Da sam znao, jesam li mogao sačuvati tu sreću i bi li tada sve krenulo drugim tokom? Da, da sam znao da proživljavam najsretniji trenutak svog života, ne bih tu sreću nipošto ispustio iz ruku. Taj neponovljivi, predivni tren, koji me cijelog prožeo dubokim mirom, trajao je možda svega nekoliko sekundi, no činilo mi se da moja sreća traje satima i godinama.“
Orhan Pamuk
POZIV NA UČEŠĆE U TRENINGU
Nasilje nad ženama i nove tehnologije
Koliko sati dnevno provedete koristeći neku vrstu IKT alatke?
Da li ste se ikada zapitali kako se ta alatka veže za nasilje nad ženama?
Mogu li stvari poput mobilnih telefona, web kamera, blogova i videoigrica transformisati odnos snaga između žena i muškaraca?
Već četvrtu godinu zaredom Fondacija jedan svijet – platforma za jugoistočnu Evropu (OneWorldSEE) učestvuje u globalnoj kampanji Vratimo kontrolu nad tehnologijom! (Take back the Tech!). Kampanja se održava tokom još jedne globalne kampanje, 16 dana aktivizma protiv rodno uslovljenog nasilja (svake godine od 25. novembra do 10. decembra), a uključuje dnevne akcije koje istražuju različite aspekte nasilja nad ženama i alatki informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT). Ova kampanja ima jedan cilj: uzeti kontrolu nad informaciono-komunikacionim tehnologijama i iskoristiti ih za aktivizam usmjeren ka zaustavljanju nasilja nad ženama.
Ove godine fondacija Jedan svijet planira niz aktivnosti u sklopu kampanje, a najznačajnija aktivnost je prevod i adaptacija Crowd Map platforme za “mapiranje“ slučajeva nasilja nad ženama koja već postoji na nekoliko svjetskih jezika - http://harassmap.org/. Također, planiramo i jednodnevnu obuku za mlade aktiviste i aktivistkinje gdje ćemo govoriti o nasilju nad ženama i IKT alatkama, te načinima kako mogu doprinijeti dokumentovanju slučajeva nasilja.
Pored fondacije Jedan svijet, u kampanji učestvuju i Media centar Abrašević, Antifašistička akcija (ANTIFA), Oštra nula, Okvir, Žene ženama, Infoteka, Udruženje mladih Ilovača, Akcija građana i Viktorija 99.
Vjerujemo da je moguće stati u kraj nasilju nad ženama ako svaka djevojka, žena, muškarac i osoba pristupi IKT-u s ciljem da promjeni nejednake odnose moći, poduzme akciju i posveti se transformisanju načina na koje su svi naši prostori definisani i razvijeni, bilo online ili ne.
Stoga, ovom prilikom pozivamo sve mlade aktiviste i aktivistkinje da se prijave za učešće na poludnevnom treningu koji će istražiti ova pitanja, te naučiti o nekoliko načina kako mogu iskoristiti IKT alatke u sprječavanju nasilja nad ženama.
Prijave, uz pismo motivacije i kratku biografiju, šaljite na email adresu: sejla.dizdarevic@oneworldsee.org najkasnije do 23. novembra 2011. Trening se održava 30. novembra 2011.
Više informacija o kampanji možete pročitati ovdje: http://www.oneworldsee.org/node/22761, a tu je i priručnik sa praktičnim savjetima kako sigurno koristiti IKT alatke: http://www.oneworldsee.org/js/budi-sigurna
Trening se održava uz podršku Association for Progresive Communications i Programa Volontera Ujedinjenih naroda u BiH.
Praznina je jedini prostor koji možeš popuniti samo ako koračaš unutar nje...
“Only once in your life, I truly believe, you find someone who can completely turn your world around. You tell them things that you’ve never shared with another soul and they absorb everything you say and actually want to hear more. You share hopes for the future, dreams that will never come true, goals that were never achieved and the many disappointments life has thrown at you. When something wonderful happens, you can’t wait to tell them about it, knowing they will share in your excitement. They are not embarrassed to cry with you when you are hurting or laugh with you when you make a fool of yourself. Never do they hurt your feelings or make you feel like you are not good enough, but rather they build you up and show you the things about yourself that make you special and even beautiful. There is never any pressure, jealousy or competition but only a quiet calmness when they are around. You can be yourself and not worry about what they will think of you because they love you for who you are. The things that seem insignificant to most people such as a note, song or walk become invaluable treasures kept safe in your heart to cherish forever. Memories of your childhood come back and are so clear and vivid it’s like being young again. Colours seem brighter and more brilliant. Laughter seems part of daily life where before it was infrequent or didn’t exist at all. A phone call or two during the day helps to get you through a long day’s work and always brings a smile to your face. In their presence, there’s no need for continuous conversation, but you find you’re quite content in just having them nearby. Things that never interested you before become fascinating because you know they are important to this person who is so special to you. You think of this person on every occasion and in everything you do. Simple things bring them to mind like a pale blue sky, gentle wind or even a storm cloud on the horizon. You open your heart knowing that there’s a chance it may be broken one day and in opening your heart, you experience a love and joy that you never dreamed possible. You find that being vulnerable is the only way to allow your heart to feel true pleasure that’s so real it scares you. You find strength in knowing you have a true friend and possibly a soul mate who will remain loyal to the end. Life seems completely different, exciting and worthwhile. Your only hope and security is in knowing that they are a part of your life.”
― Bob Marley
Priključite se javnom događaju, od 03 do 04.11.2011. godine sa početkom u 12h a koji će trajati tokom 24 sata, ispred BBI Centra Trg djece Sarajeva.
Pozivamo Vas,
Da provedete dio svog vremena u improvizovanoj prostoriji zavoda za mentalno- invalidne osobe.
Na ovaj način pružite podršku osobama s intelektualnim i psihičkim teškoćama koji u segregaciji zavoda provedu cijeli život.
Život u lokalnoj zajednici za ove osobe nije pitanje milosrđa već ljudskih prava.
Pozdrav iz Sarajava od osoba s intelektualnim teškoćama!
Pod pokriviteljstvom Nj. E. Gosp. Karim Sharaf, ambasadora Arapske Republike Egipat u Bosni i Hercegovini, i Nj. E. Gosp. Salmira Kaplana, ministra kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, ambasada Arapske Republike Egipat organizuje kulturnu manifestaciju „Noći Egipta u Sarajevu“, na dijelu Trga djece Sarajeva br. 1, ispred BBI Centra.
Pomenuta manifestacija bi se trebala realizirati 24. i 25. septembra.2011,. i sadržav...ala bi izložbu fotografija iz života Egipćana, video prezentaciju turizma u Egiptu, i nastup egipatske folklorne grupe „Altanura“.
Sve ove aktivnosti bi se održale u velikim šatorima, koji bi bili postavljeni na platou ispred BBI Centra, a folklorna grupa bi imala nastup ispred šatora na istom platou uz učešće publike.
Sponzori ove manifestacije, značajne za dalje unaprijeđenje kulturne saradnje između dvije zemlje, te promocije zimske turističke sezone u Egiptu su, pored BBI Centra i egipatska firma „Alswaidi“ za kablove (ISKRAMECO), te nekoliko turističkih agencija iz Bosne i Hercegovine.
Očekuje se da će egipatski ambasador prirediti svečano otvaranje ove manifestacije u svojoj rezidenciji, u prisustvu uglednih gostiju iz političkog, diplomatskog života, članova egipatske dijaspore, i BH sredstva javnog informisanja, i to dana 23.09.2011.
Egipatska ambasada se nada da će ova manifistacija ojačati emotivne i bratske veze između dvije zemlje i naroda, te ima čast pozvati građane BiH da prisustvuje pomenutom događaju između 12:00-20:00 24. i 25.09.2011
U novi pohod na Guinnessa
Tuzla će u septembru ove godine biti mjesto na kojem će 2 500 osoba dobro se zabaviti i oboriti Guinnessov rekord u aerobiku na vodi. Ovo će biti treći put da se ovaj grad upisuje u Guinnessovu knjigu rekorda. Prvi puta je to bilo u septembru 2007. godine kada se 7.000 parova ljubilo u Tuzli., a drugi put 2010. kada je, 1510 plesnih parova, združeno otplesalo Bečki valcer.
Manifestacija „LeTzAqua dance“ obaranje Guinnessovog rekorda u aerobiku na vodi održat će se 23.septembra 2011.na Panonskim jezerima.Samom činu obaranja novog rekorda prethodit će niz zanimljivih sadržaja. Takmičenja u sportovima na vodi,takmičenja za najboljeg DJ samo su neka od njih.Ideju su i ovaj put pokrenuli Radio Kameleon i Agencija Colosseum iz Tuzle.
“Projekat je zamišljen kao porodični dan Radio Kameleona u kome ćemo pozvati prijatelje, naše slušaoce, ljude dobre volje da dođu da se druže s nama”, kaže vlasnik Kameleon radija Zlatko Berbić.
Generalni sponzor manifestacije je BH Telecom. Prijatelji projekta su Vlada Tuzlanskog kantona, Minostarstvo obrazovanja TK i Općina Tuzla.
Glavni sponzori: BH Telecom, Aqua vita
Sponzori: Sparkasse, Austronet, Bingo, ProfineBH, Preminger, Vitalis, Omega, Beko, Foto Žunić, Frizerski salon 2A, Extra d.o.o. Tuzla, Fitness studio „Fuke“
Prijatelji projekta: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Općina Tuzla, Univerzitet za tjelesni odgoj
